Na današnji dan slavi se Dan antifašističke borbe u spomen na 22. lipnja 1941. kada je u šumi Brezovica kraj Siska osnovan prvi partizanski odred. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe. U bivšoj državi isti praznik slavio se 27. srpnja što je također bio i Dan ustanka naroda Hrvatske.
Po prvi puta u suvremenoj povijesti glavnog grada, Zagreb će biti pokrovitelj događanja za Dan antifašističke borbe, dok će i sam gradonačelnik sudjelovati u njegovom obilježavanju.
O tome kakav je odnos Grada prema partizanima i borbi protiv fašizma, te što misli o pokroviteljstvu grada nad takvim događajima, ali i što je s preko tri tisuće uništenih spomenika te borbe, razgovarali smo s povjesničarem Hrvojem Klasićem.
“Mislim da je naravno sramota da je od 1990-ih do 2000. u periodu kada smo, da malo ironiziram, iz demokratskog mraka ušli u svjetlo, porušeno tri i pol tisuće spomenika posvećenih antifašističkoj borbi”, govori Klasić i dodaje da je to možda najvidljiviji dio hrvatskog antifašizma.
Kakav je odnos prema antifašističkoj borbi danas?
“Mislim da je odnos prema antifašizmu loš u smislu narativa koji prevladava, da su partizani svedeni na zločince, neke anacionalne tipove i šumske ljude, a to je daleko od istine. Nevjerojatno je da su partizani i paritizanke koji su doslovno goloruki suprotstavljali najmnogoljudnijoj vojsci u Europi, koji su se borili protiv fašizma i štitili stanovnike od odvođenja u logore, da su oni postali nešto čega se sramimo.”
“Da oni koji su dobili državu zahvaljujući Hitleru, koji uvode rasne zakone i ljude ttrpaju u koncentracijske logore, da oni samo zato što su Hrvati postaju primjer patriotizma to je ono najgore što nam se moglo dogoditi.”
Kako komentirate potez gradonačelnika Tomaševića i proslave praznike u središtu grada?
“Meni je nevjerojatno da se uopće to postavlja kao neki problem, mi imamo državni praznik koji se zove Dan antifašističke borbe, imamo i u Ustavu istaknute vrijednosti te borbe, onda kada netko od političara to počne obilježavati, doista vjerujući u to, mi počinjemo sumnjati i čuditi što se to događa. Pa, prvi predsjednik bio je i partizan i komunist i general te vojske i na njegovu inicijativu uveden je taj praznik.”
“Nije Tomašević taj o kome bi trebalo pričati, već o tome što se u drugim gradovima isto ne radi.”
“22. lipanj ne zaslužuje da ga se obilježava u Brezovici kraj Siska nego da proslava bude u centru Zagreba. Zagreba koji je bio jedan od najbuntovnijih gradova u Drugom svjetskom ratu, po broju ilegalaca i diverzanata, po ljudima koji su se uključili u borbu i apsolutno da Zagreb treba sudjelovati u proslavi tog praznika
Za kraj, kako komentirate odnos države prema tom prazniku?
“Ja sam to puno puta znao govoriti – usporedbu odlaska na Bleiburg i u Brezovicu. Uvijek mi se čini da članovi HDZ-a i desnih stranaka odlaze u Bleiburg zato što žele, a u Brezovicu zato što moraju. Njihov prvi predsjednik im je ostavio u nasljeđe taj praznik, da je Ivica Račan uveo taj praznik on bi zasigurno bio zaboravljen.”
