Mladi ljudi koji ne žive u Zagrebu, ali su došli ovdje studirati, nemaju pred sobom samo izazove svladavanja gradiva na visokoj razini obrazovanja već moraju pronaći smještaj i hranu u novom gradu, daleko od udobnosti obiteljskog doma.
Brojni studenti se u tu svrhu oslone na studentske domove, ali situacija u Studentskom domu Stjepan Radić baš i nije idealna.
“Meni stvarno nije jasna razina samovolje menzi u domu. Znači, najveći smo dom u Hrvatskoj o kojem tisuće studenata ovisi o prehrani svaki dan uključujući studente KIF-a. U pravilniku doma nam je zabranjeno imati ikakve mikrovalne i slično u sobama. A čajne ‘kuhinje’, ako ih se uopće može tako zvati, nisu dovoljno opremljene. Svako malo mijenjaju rasporede rada menzi. Čas se radi, čas ne radi bez valjanih razloga. Ovome treba stati na kraj”, poručio je jedan nezadovoljni student u Facebook grupi.
Želeći doznati više, stupili smo u kontakt sa studentom psihologije koji SD Stjepan Radić svojim domom naziva već posljednjih šest godina. Kako nam je naveo, smatra zaposlenicima super i da je uzrok problema ustvari organizacija rada, ne samo djelatnici.
Poslao nam je fotografije čajne kuhinje i naveo kako imaju samo rešo i sudoper.
“Nemamo kuhalo za vodu, mikrovalnu niti ikakve lonce, beštek i slično. Toliko studenata ide na posao, na faks, ima 30 minuta za jesti, vide red od 15 minuta, okrenu se i idu u pekaru ili dućan pojesti nešto na brzinu. Nemamo niti opremljene kuhinje da si išta konkretnije skuhamo”, rekao nam je student psihologije.
Dodao je i kako smatra nerealnim da svaki student za sebe kupuje lonce i slične potrepštine, tim više jer ih se u sobama nema gdje staviti.
Uz to, požalio nam se i kako studenti petog i šestog paviljona za razliku od ostalih paviljona nemaju frižidere.
“Redovito dolaze papirići od teta kako da mičemo stvari iz čajne sobe. Jasno, jer je njima teže prati kuhinje, ali mi studenti jednostavno smo na gubitku. A da ne govorim da studenti 5. i 6. paviljona nemaju ni frižidere, osim ako ih sami ne kupe, tako da kažem da je dosta nas osuđeno na menze, koje rade ograničeno osobito za večeru. S jedne strane, nemamo uvjete u čajnim sobama, a s druge nemamo prave uvjete u menzi kako spada”, opisivao nam je kako problema ima na više razina, ali je naveo i optimizam kako se zajedničkom suradnjom svaki problem može riješiti.
Većinski problem resursa?
U tom duhu, student psihologije je naveo i kako je nedavno o ovim problemima razgovarao s osobom koja je zadužena za menze na Savi.
“Rečeno mi je da je većinski problem resursa, a glavni problem je manjak radnika. Studenti imaju priliku isto raditi, ali je problem pronaći apsolvente koji će raditi i tijekom tjedna. Sve upućuje na to da ponuda plaće nije konkurentna jer primaju i strane radnike”, prepričao nam je razgovor s nadležnom osobom u SD-u navodeći nam kako problemi s (ne)radom menzi traju već šest godina.
Upozorio je i kako menza ima uvijek jedan te isti meni, a sam izgled i oprema nije na razini drugih menzi u Hrvatskoj.
“Primjerice, u Splitu možete normalno karticom platiti hranu, imate palačinke s Linoladom, svježe cijeđeni sok od naranče, hranu bolje kvalitete i slično. Izgled menze Kampus u Splitu je toliko dobar da se tamo čak organiziraju vjenčanja. Ovdje na Savi, menu se nije mijenjao godinama, a menza je na glasu kao jedna od najgorih u Zagrebu. Ne mogu reći da je hrana loša, ali s obzirom na nedavne reportaže o crvima u hrani i slično, vidim da upravi doma i menzi u Zagrebu jednostavno trebaju mladi ljudi”, komentirao je student uspoređujući iskustva koja je imao na drugim mjestima gdje je studirao.
Dok vidi kako ljudi koji po 10-20 godina rade u Radiću i žele nastaviti na isti način, student nam navodi kako mlada energija može donijeti nove ideje, kao što bi bila, primjerice, renoviranje doma i menze putem natječaja za EU fondove.
“Uvjeren sam da postoji rješenje za nedostatak radne snage, a ono uključuje bolje oglašavanje slobodnih radnih mjesta, povećanje plaća i poboljšanje radnih uvjeta. Ako zaista nedostaje resursa (što mi se čini sumnjivim jer druge menze u Hrvatskoj nemaju tako velik problem kao SD Stjepan Radić), tada bi trebalo raspisati natječaje za EU fondove i pisati e-mailove ministarstvu kako bi se povećao fond za poboljšanje situacije. Najjednostavnije je samo reći da nema dovoljno radnika, ali ako postoji gorući problem, trebamo uložiti svaki napor da ga riješimo, a ne stajati mirno. Uvijek postoji način, pa čak i ako to znači slanje molbi upravi svaki mjesec. Na taj način, ne samo da će studenti imati koristi, već će i radnici imati manje opterećenje i primati pravedniju plaću u skladu s tržištem rada”, smatra naš student optimističan da stvari mogu postati bolje.
SC: ‘nemamo prigovore studenata’
O svemu smo upit poslali i Studentskom centru iz čijeg su nam ravnateljstva naveli kako menze katkada doista imaju problema s radom.
“Zbog nepredvidivih okolnosti može se dogoditi kratkotrajni prekid rada jedne od linija
samoposluživanja, ali o tome se prethodno obavijeste predstavnici studenata. U većini slučajeva u vrlo kratkom vremenskom periodu ulazi se u uobičajeno radno vrijeme”, komentirali su situaciju sa zatvorenim menzama.
Dodali su i kako su hladnjaci u studentskim sobama standard većine studentskih soba, a kako će biti uvedeni i u 5. i 6. paviljon nakon obnove.
“Pokretanje obnove navedenih paviljona planira se do kraja ove kalendarske godine. Nemamo u planu daljnje opremanje čajnih kuhinja”, pojasnili su svoje buduće planove.
Dodali su i kako mikrovalna pećnica i drugi uređaji za zagrijavanje hrane nisu dozvoljeni zbog sigurnosnih, odnosno protupožarnih pravila.
Dok je naš studentski sugovornik razgovarao s osobom iz Studentskog doma Stjepan Radić, kako navodi Studentski centar, nisu imali nikakve upite studenta oko pitanja menze ili opremanja čajnih kuhinja u domu na Savi.
“Redovito imamo sastanke s domskim odborima koji su službeni predstavnici studenata u studentskim domovima te za sada na opremljenost čajnih kuhinja, radno vrijeme menzi kao niti na izbor hrane u menzama nismo dobili prigovore, već samo suprotno”, zaključili su iz SC-a.
