Osmogodišnji Tin bio je sasvim normalno i zdravo dijete i niti u jednom trenutku ništa nije ukazivalo da bi mogao razviti nekakvu autoimunu bolest. No, prije šest mjeseci počelo se nešto čudno događati i u samo par dana od pojave simptoma dijagnosticiran mu je dijabetes tip 1.
Konstantna žeđ i mokrenje
“Odjednom mi se počeo žaliti kako je jako žedan i kada bi mu dala vode, popio ju je ‘na eks’ i tražio još. Istovremeno počeo je jako mokriti, no ja sam mislila da se samo malo prehladio.
No, onda se dvije noći pomokrio u krevet i tu mi je već počeo ‘zvoniti’ alarm u glavi da se nešto čudno događa. I dalje je bio sumanuto žedan i dalje je suludo mokrio i onda je počeo imati i čudan miris iz usta, kao po nekoj kiselini”, započela je svoju priču Tinova mama.
“To je sve trajalo manje od tjedan dana i na kraju smo otišli na hitnu u Vinogradsku bolnicu. Čim sam im opisala simptome, odmah su nas prioritetno uzeli u obradu. Krv iz prsta pokazivala je ‘high’ razinu glukoze u krvi, a kasnije je nalaz potvrdio da je zaprimljen s 40 šećerom u krvi”, priča mama.
Početna ketoacidoza
“Ubrzo su ga spojili na infuzije i inzulin jer je bio u početnoj ketoacidoznoj komi i trebalo je ‘isprati’ organizam. To je vrlo opasno stanje kada se organizam od silne količine šećera, počinje kiseliti i organi, pogotovo mozak postaju ugroženi”, nastavlja naša sugovornica i ističe da nema većeg stresa od narušenog zdravstvenog stanja djeteta.
“Nije prošlo niti pola sata otkada smo stigli na hitnu, doktor me je već posjeo kod sebe u ured i priopćio da je djetetu iz nekog razloga prestala raditi gušterača koja inače proizvodi hormon inzulin, te da medicina još nije otkrila zašto se to događa.
Rekao mi je da ima dijabetes tip 1 i da je će cijeli život morati biti na inzulinu i paziti na prehranu”, ispričala nam je iskreno majka koja je ostala dva tjedna u bolnici u kojoj se nalazi ‘Referentni centar za pedijatrijski dijabetes’ te je prošla svu edukaciju o prehrani i davanju terapije.
Vraćanje života u normalu
Šest mjeseci kasnije Tin normalno funkcionira, ide u drugi razred i redovito trenira nogomet na NK Jarunu. Dvije vrste inzulina prima ujutro i navečer, a ostalo po potrebi.
“Muž i ja sada na neki način glumimo njegovu gušteraču, trebamo točno izbalansirati koliko treba primiti inzulina, koliko treba pojesti, i koliko ga jako njegova fizička aktivnost potroši. Zahvaljujući senzoru koji mu se nalazi na ruci i povezan je s mobitelom, u svakom trenutku možemo znati kolika mu je glukoza pa ga ne moramo stalno ‘pikati’ iz prstića.
To nam uvelike olakšava život pogotovo noćima jer dijabetičari imaju česte noćne hipoglikemije, pa nas nerijetko budi alarm. Razmišljamo i da mu jednog dana ugradimo i pumpicu kako se ne bi trebao stalno ‘pikati’ s takozvanim penovima. U svakom slučaju medicina, farmakologija i tehnologija svakim danom sve više napreduju pa je danas puno lakše kontrolirati bolest nego što je to bilo davnih dana”, zaključuje mama.
Svjetski dan dijabetesa
I ove godine, 14. studenog obilježava se Svjetski dan dijabetesa. Svjetske procjene govore da 537 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina živi sa šećernom bolešću. Čak polovica oboljelih osoba nema postavljenu dijagnozu bolesti te ne prima liječenje.
Prema podacima CroDiab Registra osoba, u Hrvatskoj je u 2022. bilo 388.213 osoba sa šećernom bolesti, dok se pretpostavlja da je pravi broj preko 534.000. Dijabetes tip 1 najčešće se razvija kod djece i mladih kada gušterača ne proizvodi inzulin, a dijabetes tip 2 kod odraslih kada je proizvodnja inzulina smanjena.
No, problem je što simptomi kod dijabetesa tip 2 nisu toliko izraženi, pa mnogi niti ne znaju da imaju šećernu bolest. Ako se ne liječi, dijabetes može uzrokovati komplikacije kao što su sljepoća, zatajenje bubrega, amputaciju udova, srčani udar. U Hrvatskoj je dijabetes četvrti vodeći uzrok smrtnosti.
Odlične vijesti za oboljele od šećerne bolesti: Pomoć stiže i za zdravlje i za novčanike
