Megapopularna Netflixova južnokorejska serija ˝Squid Game˝ (˝Igra lignje˝), tjednima već ne silazi s liste najgledanijih, a u rekordnom roku ujedno je postala i najpopularnija serija u povijesti streaming produkcije. Međutim, serija koja prati stotine natjecatelja opterećenih dugovima koji preuzimaju zadatke preživljavanja ne bi li osvojili novčanu nagradu od otprilike 38 milijuna dolara igrajući tradicionalne korejske dječje igre, koliko je oduševila javnost, toliko ju je i zgrozila.
Brutalne scene koje uključuju, između ostalog, pucanja u glavu i vađenje unutarnjih organa, a sve kao posljedica gubljenja u dječjim igrama, nažalost, inspirirale su pojedinu djecu koja su i sama došla na slične ideje pa su igrajući igru s vršnjacima počeli pokazivati određene oblike nasilja. Na ovaj problem upozorili su u Švedskoj, Velikoj Britaniji i Belgiji, gdje su pojedine škole roditeljima slale upozorenja da moraju više kontrolirati što im djeca gledaju. A kako sada piše Slobodna Dalmacija, slična upozorenja ovih dana stižu i na adrese roditelja djece iz nekih splitskih škola.
Iako je serija zabranjena mlađima od 16 godina, dakle, nije primjerena za gledanje osnovnoškolskom uzrastu, roditelji teško mogu zaustaviti djecu u barem inkognito praćenju trenutno najgledanije serije na streaming platformi Netflix u čak 90 zemalja, čije se posljedice na djecu već vide. O problemu gledanja ˝Igre lignje˝ i njezinim posljedicama na djecu, za domaći medij govorila je specijalistica kliničke psihologije prof. Tanja Sever iz Psihološkog centra Sever iz Zagreba, koja se dugi niz godina bavi dijagnostikom, tretmanom i terapijom djece i mladih.
Roditelj treba razgovarati s djetetom
˝Roditelji i djeca trebaju zajedno doći do toga zašto je serija zabranjena upravo ovom uzrastu, osobito ako su djeca mlađa od 16 godina. Prvi korak je da roditelji prethodno sami pogledaju neku od epizoda kako bi vidjeli o čemu je tu riječ. Čim primijete da je serija privlačna njihovu djetetu, barem jedan od roditelja treba s njim sjesti i zajedno pogledati neku od epizoda. Komentirajte, odgovarajte na djetetova pitanja, uputite ga na druge izvore informacija. Vrlo je važno zajedno se kritički osvrnuti na to što se gleda˝, pojasnila je prof. Tanja Sever te dodala kako same zabrane, bez argumentiranog objašnjenja, najčešće neće dovesti do željenih rezultata.
Također, specijalistica kliničke psihologije napomenula je i kako je ovakvog sadržaja bilo i prije te će sigurno biti i u budućnosti te je ponajviše bitno s djetetom uspostaviti povjerenje. ˝Treba doći do razine kada će dijete na pojavu bilo čega sličnoga doći k vama, prijaviti što gleda, reći doslovno: ˝Što je ovo? Opet se ponavlja˝. To nije nerealno postići˝, objasnila je Sever te za kraj dodala kako je bitno da roditelj reagira čim primijeti promjene u ponašanju jer posljedice, u najgorem, mogu biti razvoj agresivnosti, netrpeljivosti na pitanja okoline, razdražljivost, manipulativnost, autodestruktivnost.
Bitno je uočiti promjene na djetetu
˝Čim primijetite da dijete postaje grubo, psuje – jer oni na neki način oblikuju to što su vidjeli – barem ga pitajte: ˝Otkud ti to? Što se događa?˝. Nemojte da to traje dulje od tri do sedam dana. Često nisu samo hormoni krivi za sve˝, zaključila je Tanja Sever.
