Nakon 18 godina treniranja Zagrepčanin Matija Marinić ostvario je svoj san. Nekoliko mjeseci dijeli ga od odlaska na Olimpijske igre u Tokiju gdje će se rame uz rame boriti za medalju u slalomu kanuom na divlje valove. Koliko je ovo zahtjevan sport, kako izgleda jedan trening na Savi i kakav je kuhar, suprug, ali i otac, otkrio nam je on lično.
Matija je jedini Hrvat koji će kanuom zaveslati na ovogodišnjim olimpijskim igrama u srpnju u Tokiju.
“Od početka svog djetinjstva sam se htio baviti sportom na profesionalnoj razini i to mi je uvijek bio san i životni cilj. Življenjem sam potvrdio svoj cilj koji sam si zacrtao kao mali dječak”, kaže nam Matija.
Prije dvije godine na Svjetskog prvenstvu u Španjolskoj Matija je izborio svoje mjesto na Olimpijadi. Nije bilo lako, ali Zagrepčanin je dokazao da se može. Kao dječak trenirao je vaterpolo, a onda ga je otac prije 18 godina nagovorio da proba vožnju kanuom.
“Svidjelo mi se na prvu i odmah sam znao da se želim baviti time i ostati u kanuu na divljim vodama”, otkriva kako je sve započelo.
Dok su njegovi vršnjaci učili u školi, a kasnije i tulumarili, Matija je vrijedno trenirao i putovao jer kaže, da mu sport tada nije bio prioritet, tko zna bi li danas dogurao do brojnih uspjeha.
“Nisam se, kao moji vršnjaci, mogao zabavljati svaki vikend, ali jedan plus je što sam se zabavljao po svijetu”, tvrdi Matija.
Odvojenost od obitelji Matiju je naučila samostalnosti zato je ovaj kanuist vješt u kuhinji, ali priznaje, kanu je za vitke ljude zato pazi na prehranu.
“Dosta pazim na kilažu. Ne kažem da svaki dan stanem na vagu, ali svaki drugi-treći dan provjerim kolika mi je kilaža”, ističe.
Kada ne trenira izvan Hrvatske, Matija treninge odrađuje na Savi, a otkrio nam je s kojom predrasudom se najčešće susreće.
“Dosta ljudi se boji vode. Kad ja nekom kažem da veslam na Savi prva je pomisao svih Zagrepčana je li ima virova na što se ja samo mogu nasmijati jer sam iskusio puno jače i divlje vode pa i na njima nisam vidio nikakav vir”, kroz smiješak priča.
Iako straha od divljih valova nema, Matiji je bio problem opisati sebe, ali zato njegov trener Stjepan za njega ima samo riječi hvale.
“Duboko sam vjerovao da Matija ima dobre vožnje još u budućnosti. Trebalo mu je samo malo vremena da postigne jedan natjecateljski kontinuitet S Matijinim rezultatom sam presretan i od njega se očekuje najviše, ali mislim da nećemo na tome stati”, kaže Stjepan Perestegi, Matijin trener.
Do Olimpijskih igra preostala su još samo tri mjeseca, a osim napornih treninga Matija mora paziti i na svoje zdravlje – posebice nogu jer u kanu na divljim vodama ne sjedi već mora kleknuti.
“Imao sam problema zbog operacije koljena. Zbog tog nezgodnog položaja u čamcu sam morao napraviti s 18 godina već prvu operaciju i baš prošle godine kad se otkazala olimpijada sam “brže bolje” napravio još jednu operaciju da bih mirne duše išao na Olimpijadu i da me jednostavno ne bi sputavalo u pozadini mozga da li mi je koljeno dobro ili nije”, objašnjava.
Uz njega su 4-godišnji sin Marko te supruga Tea koja je fizioterapeutkinja pa mu pomaže u što bržem oporavku. Za ovaj sport potrebna je i prilična tjelesna snaga za svladavanje izazova divljih voda.
“Možda je moj moto da ako hoću napraviti neki rezultat jednostavno moram putovati i moram trenirati vani na divljoj vodi, jer u Hrvatskoj toga nema”, priča Matija.
Ovaj sport na vodi iziskuje veliko odricanje, a Matijin trener otkrio nam je koje su karakteristike potrebne da bi bili dobri u njemu.
“Ne znate u jednom trenutku da li je za kanuista važnije da je precizan, da je brz, da je emocionalno stabilan, da može biti skoncentriran unutar tih dva-tri sata vožnje. Njegova vožnja je 90 sekundi i jedna mala pogreška, jedan centimetar odmaka špice od palice je dovoljno da te 15-20 mjesta prebaci dolje, jedan kazneni dodir na vratima tako da o puno stvari moramo voditi brigu”, objašnjava trener Stjepan.
Ipak Matiju ništa nije spriječilo da ostvari svoj san, a sad ga tek tjedni dijele do borbe za olimpijski tron.
“Kao i u svakom sportu trebaš posvetiti cijeli svoj život i dosta odricanja i truda da bi uspio. Ponosan sam, ali i dalje bi htio još nešto više postići. Mislim da imam još dosta toga za pokazati i za reći”, zaključuje Matija.
