Prije nekoliko Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je podatke o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske. U ožujku je ona iznosila 1130 eura, što je nominalno više za 2,2 posto, a realno za 1,3 posto u odnosu na mjesec ranije.
Medijalna plaća u ožujku je iznosila 946 eura, što znači da u Hrvatskoj 50 posto radnika svakog mjeseca primi 946 eura ili čak manje, i s tim iznosom moraju platiti račune, kredite, podmiriti stanarinu i kupiti hranu.
Nekim je obiteljima teško i s dvije plaće na stolu, a samohranim roditeljima još je teže, pogotovo onima koji ne primaju alimentaciju kako bi njome barem djelomično imali dovoljno novca za sve što je potrebno djeci. O tome kako preživljava iz mjeseca u mjesec s plaćom od 770 eura i naknadom za prijevoz za portal Dnevno progovorila je 50-godišnja samohrana majka koja radi u trgovačkom centru.
”Prije nekoliko dana sam primila plaću i nakon što sam platila režije i kredit ostalo mi je 80 eura. I sad bih ja s time trebala preživjeti. Kako?”, pita se sugovornica.
Da bi mogla svakog mjeseca platiti sve račune i svojoj obitelji priskrbila sve što je potrebno prije tri godine našla je i dodatni posao kojim plaća režije i hranu. Slobodno vrijeme provodi čisteći urede i stanove.
”Radim tri-četiri dana u fušu, svaki dan oko četiri sata. Dignem se ujutro u 6, odem raditi na svoj drugi posao, vratim se kući otuširati i na brzinu odem na prvi posao. Doma se vratim oko 22 i tako skoro svaki dan”, priča i dodaje da je već zaboravila što je odmor. Svaki slobodan dan koristi kako bi otišla raditi na drugi posao jer je naporno raditi dva posla u istom danu.
U proteklih godinu dana najveći problem joj je plin koji je, tvrdi, dosad plaćala gotovo 300 eura mjesečno.
“I prije je bilo teško, ali otkako su cijene počele ići gore prije dvije godine, situacija je postala nepodnošljiva. Da nema tog mog drugog posla, ne znam kako bismo. I ovako sam stalno nešto dužna za režije. Neki dan sam našla dva računa za vodu iz prošle godine koja nisam platila i sada treba naći novac i za njih”, objašnjava.
Ponosna je što nema minusa i na činjenicu da joj djeca nisu nikad ni u čemu oskudijevala. “Stariji se sin sad odselio, ima svoj posao i život. Mlađi je još uvijek sa mnom. Radi i on, ali žao mi je uzeti puno novaca od njega, da on za hranu kada nešto zatreba”, kaže.
Najteže joj je, priča, kada se pokvari neki kućanski aparat. Tada se kupuje na rate. Na pitanje je li uspjela što uštedjeti za crne dane i kako će jednog dana kada bude vrijeme za mirovinu, smije se i kaže da u banci nema ni centa.
“Raditi ću sve dok budem mogla. Da izgubim posao ovdje, otišla bih van. Posla se ne bojim, snašla bih se”, zaključila je.
