Sukob između vlasnika pasa i onih koji nemaju ljubimce u Zagrebu već godinama kao da ne jenjava. Nerijetko se Zagrepčani žale da vlasnici ne kupe izmet za svojim ljubimcima, šeću ih u dječjim parkovima ili ne vode na povodcu. No imaju i vlasnici četveronožnih ljubimaca na što se žaliti, barem ako je suditi prema iskustvu čitateljice Marinele koja nam se javila ogorčena zbog onoga što je zamijetila posljednjih godina u Zagrebu.
Naime, Marinela je odlučila s nama podijeliti višegodišnje iskustvo života u metropoli. ”Grad je čišći nego ranije, ali ljudi se ne boje policije. Doseljenici u Zagrebu su ljudi koji nekulturno hodaju, nisu navikli hodati pločnikom pa se ne znaju mimoići sa šetačima koji imaju pse. Osobni prostor je barem jedan metar oko nas na otvorenom prostoru, tako je i oko pasa”, požalila se.
Ispričala je i što je doživjela u ponedjeljak navečer na Donjem Gradu. ”Mladić i djevojka izlaze iz taksija i baš moraju hodati prema zgradi pola metra uz nas koji stojimo mirno i čekamo nekoga, a metri i metri slobodnog pločnika su oko nas. Muškarac očekuje da se pas na lajni skloni njemu. Pas je na lajni, miran dok ne ide ka njemu i prema njegovoj glavi. Nije psu jasno što ti hoćeš tako. To je za psa napad na osobni prostor. Kad pas reagira režanjem (pas je star nekoliko mjeseci) onda spominju brnjicu. To nije vrsta psa za brnjicu i ne da mi se učiti primitivce o tome”, kaže i dodaje da vlasnicima s psima treba malo prostora te da bi kulturno bilo pustiti ih da prođu.
”Ako ne znaju kako hodati kad izađu iz automobila onda treba to Zakonom regulirati. Nama se ne mora svidjeti naglasak, porijeklo ili (ne)odgoj njihove djece, ali poštujemo, šutimo, prođemo pored njih. Stav mnogih primitivaca i primitivki ‘o psima u grada’ neka zadrže za sebe. Zagreb je oduvijek bio Velegrad i neki primitivci ga ne bi trebali pretvarati u svoje privatno selo”, smatra Marinela.
Imala je i poruku za vlasnike drugih pasa. ”Ne bi trebali prilaziti bez pitanja jesmo li smo za druženje jer izlazak u šetnju je da psi trče, igraju se, obave nuždu. Smetaju nam često neki s nesocijaliziranim psima. Prolaznici koji bi podragali psa to čine bez pitanja, a nikakve isprike nema i kada ih opomeneš zaradiš lošu etiketu. Naši su psi nekima zabava za igru, a samo naš je trošak veterinar, kako to”, zaključila je Marinela koja u Zagrebu živi već godinama.
